tebi oda izbrisana
dal slucajem il iz srama
dosla je iz samog bica
u vapaju tog slabica
shvativsi da nece nikad procitati,dati sud
zal je brzo ispario vratio se taj usud
i teci ce svojim tokom dogadjaji ti na smenu
al sled reci i postavke naci ce im i zamenu
i kontekst se nece nikad ponoviti toga jutra
preskocen u zapisniku pregazi ga novo sutra
eh, al mozda ko zna kada izroni iz tog nesklada
misli, reci brojnih slova u osvite zivota nova
preneti im promisao, zapisanih u smisao...
Nije naodmet s vremena na vreme preispitati odluke
medjutim toliko je odluka za nama
ako to postane ucestalo prerasta u neku vrstu paralelne stvarnosti iz
koje se mogu javiti odluke koje upravo mogu unistiti taj sadasnji
trenutak
jer ga smatramo losim a zato se i preispitujemo
a onda nam dodje posle zao tog sadasnjeg trenutka i preispitujemo zasto smo toliko duboko zasli u dovodjenje u pitanje...
taj neko ko se nadje s nama u tom trenutku ni kriv ni duzan prima na sebe taj teret ali i mi njegov
preplitanje preispitivanja odluka u sustini moze doneti mudrost u trenutku novog koje bi…
Sto me gledas krisom cekajuci njega
on ti je alfa ja sam ti omega
teritorijalno nastrojen sigurno ne trpi
da se neko priblizi tvojoj zlatnoj rupi
ali ja nisam mario za posledice
kao magnet me privuklo tvoje lepo lice
i pravim se naivan zato sto sam zaljubljen
u toj situaciji nadasve zbunjen
ponovo cu na to mesto odlaziti
da evociram susret namere cu kriti
nikad i nigde pod tim okolnostima
ostaje aktivan samo u snovima
jedna celina sto se cepka na delice
u nenadanom susretu opet izronice...
Moj deda se ozenio sa 17 godina I odmah sluzio vojsku posle bio u ratu,dobio petoro dece I othranio ih,odskolovao naravno zajedno sa babom. Kako vam to deluje sa ove distance?
Osvrcem se pozadi a ti mi ispred nosa, u krupnom planu
i vidim svaku tvoju manu
Al ja tragam za onim skrivenim
vesto kamufliranim i pokrivenim
Jer ta fasada privlaci me
i znam da su ispod tvoje istine, zakljucane
U toj pandorinoj kutiji
kljuc je svaciji a i niciji
Kada se oglasis u tisini
krenuce one ka povrsini
Samo je pitanje da li ces imati
mene pored sebe da ih prihvatim
Tada ja bicu u prvom planu
onoj sto nije prikrivala ni jednu manu...
Da,ponasati se van obrasca u ovo vreme definitivno ide na stetu same individue.
Ali koliko je steta izrazena u materijalnom nemerljiva je steta koju
time nanosi svom duhovnom bicu,ali sto je i najgore postaje se nesvesan
toga.
Cesto se zapitam,sta bi bilo kada bi svi stali za par trenutaka,ali
bukvalno mislim na sve,citav mehanizam funkcionisanja. Jednostavno,nema
se vremena ni za taj tren. Ako sedis na klupi i posmatras OK ti si stao
ali zivot po obrascu neumitno tece. To se najbolje ogleda u poslovima
koje obavljaju ljudi ciji je i sistem vec otupeo na bedu,jad,bol.
Prosecnom coveku kad…
Ne znam zasto je moj um u celini
odabrao da ostane u pozadini
Ako obojim se u tamu i post
ne znaci da trazim milost
Iz skrivenog raja koji je nasla u tvojim ocima
dusa se nije vratila a mozak se pita nocima
Dal da ocekuje cudo,jer put je tako magican i istinsku umetnost stvara
I tvojim otkucajima srca vrata nase srece otvara...
dal aktivirati proslost
il s nestrpjnjem cekati na buducnost
neizvesnu kakva je sa drazi
nista unapred ne trazi
al nedostajanje iz predjasnjih dana
jos nije zacelila rana
tu ima dosta trenutaka
kojima bi iznova do oblaka
samo sto su jedni i neponovljivi
kopijama bi se samo razvodnjili
dosada je ipak ko robija
razmisljanjima samo probija
na delanje se tesko odlucuje
prihvatanje kao da kupuje
u zivot,jedinstvene dogadjaje,sve dok cula ne ostare
hrlicu nezajazljivo,odvesce me na novi nivo....
tu nadam se nacicemo,jedno drugo ispraticemo....