Nije naodmet s vremena na vreme preispitati odluke
medjutim toliko je odluka za nama
ako to postane ucestalo prerasta u neku vrstu paralelne stvarnosti iz
koje se mogu javiti odluke koje upravo mogu unistiti taj sadasnji
trenutak
jer ga smatramo losim a zato se i preispitujemo
a onda nam dodje posle zao tog sadasnjeg trenutka i preispitujemo zasto smo toliko duboko zasli u dovodjenje u pitanje...
taj neko ko se nadje s nama u tom trenutku ni kriv ni duzan prima na sebe taj teret ali i mi njegov
preplitanje preispitivanja odluka u sustini moze doneti mudrost u trenutku novog koje bi trebalo da se desi
da li nama upravlja iskustvo i ucenje na greskama ili opet momenat koji nas povuce?
sve zavisi u cijoj oblasti preispitivanja odluka se nadjete u datom momentu...
Δεν υπάρχουν ακόμα σχόλια.
Πρόσθεσε ένα σχόλιο για να ξεκινήσεις τη συζήτηση!