...sacuvaj me Boze ljudi koji ne znaju nista i koji znaju sve...
..vreme...
...kad najgore od sve dece,oseti manjak ili pozeli visak paznje,ono pocinje da vristi i baca igracke...
..odavno mi nisi kosu pomazila...odavno mi ruke ne grejes.
I nije meni hladno zbog ledenih noci i jutara,zebem u srcu...
Umotan u sopstvenu sujetu,pokriven velom mracnih slutnji,drhtim...sam...
Sam sa sobom.
Odavno ti nisam oci...nisam oci pogledao snene...
Izbegavam i pomisao na to,plasim se...strah je djavolska stvar...
Odavno vec svako svoju prazninu ispunjava kako ume i kako misli da treba...
A ponore i ambise imamo...i zidove i bodljikave zice su izmedju nas...
I ne plasim se boli koju cu osetiti ako krenem i ubodem se...i raskrvarim kozu-ne...
Plasim se da ako uspem da ti pridjem dovoljno blizu,necu pronaci nista...
Nista...i nikog...
Oh,znam ja..secam se kako si gospodarila nebom sto nas nadvija...i secam…
..moje su oci zelene,rekla je...
I poverovao sam joj,kao i sve drugo sto sam cuo od nje...
Ono sto sam video su bezbrojni mladezi po barsunastoj kozi...svuda...
Ja sam upijao one po njenom stomaku,spustao usne besomucno na njih...doticao ih vrhom jezika...
Tu,ljubeci to mesto uzivao sam u lepoti dodira i spajanja njene koze i mojih usana...
Ono sto je bilo najvaznije,ljubeci joj bedra i predeo ispod grudi,uzivao sam o mogucnosti da osetim miris njene neobuzdane ceznje i strasti...
Svetica i kurva...
Prostakusa i plemkinja,sve je to bila...
Njene godine,i njen duh...sklop,intelekt...su bili ono sto me ispunjavalo emotivno...
Njeno zrelo,ocuvano telo je bilo ono sto me pokretalo nagonski...
Nije bila sama…
..iznela si vino na sto i ponudila me...