...moj ucitelj...
47, Belgrade, Σερβία

...covek koga sam trazio,sedeo je na kamenu....i citao.

Prisao sam,polako da ga ne uplasim i pozdravio ga pitanjem,persirajuci...
-Kako ste?
Podigavsi pogled,lice mu se ozari...ne,nije me prepoznao,samo se obradovao zivom coveku...tu,gde on zivi,nova lica su retkost....
Recite mi molim Vas,put za Leskovicu....jos uvek je isti,mislim,onuda...gore....?
Trze se...
Pogleda me....Sta ces ti...momce tamo,tamo je planina....suma....?
Tamo sam rodjen,prijatelju,tamo...tamo mi je kuca....i livade...tamo je moj rodni kraj....
Starina se zamisli,ucinilo mi se,rastuzi....i,otkri mi naslov knjige,nenamerno...
CICA GORIO...Balzak....brzo se trze,i brzo poklopi dlanom naslov...postide se....
Ne brini Uco,nisam ga ni ja jos procitao,nasmejah se i zagrlih gorstaka....stado ovaca,nas pogleda,ne shvatajuci....
Braco....decko moj,ti si?
Ja ,Uco..ja sam...
Samo si ti i mogao da budes,decko moj....DECKO MOJ....=tako me je uvek zvao,jos prvog dana kada sam seo u klupu naspram njega i skruseno posmatrao sve one skolske stvari koje su krasile ucionicu...
Dosao si ...?....hmmm nisam dosao,pomislih,posao sam....idem gore,jos vise,jos dalje...gore je moja dusa,i moja kuca...prazna doduse,35 godina vec...
Popricasmo....pitao me je sta radim,jesam li postao dobar covek...jesam li opravdao njegova ocekivanja...jesam li u praksi sproveo sve ono cemu me je naucio....imam li dece,to je na kraju pitao....
Da,Uco,imam dece...dva sina,blizanca...dva sunca moja i dva zivota....ne brini,ostvaren sam covek,i nisam te obrukao....
Zamisljeno se okrenu,trazeci onaj kamen,i sede....pogledom je ispratio sunce koje je tonulo iza brda....
Hajde decko moj...pozuri onda,mrak ovde brzo pada...planina je ovo.Hajde..mnogo si me obradovao.
Izvadio sam upaljac i pruzio mu...sa posvetom,izgraviranom pozadi.
Eh,ne treba,ostavio sam to odavno....nije shvatio.
Uco...ovo je poklon za tebe,uzmi....
Moj ucitelj se zagrcnu od suza....nije navikao da mu bilo ko nesto pokloni,nije ocekivao....stezuci upaljac,prsti mu pobelese....
Opel se polako penjao strminom,u prvoj brzini...ne moze brze,a i ne treba....nisam se okretao,ali....jos jedan deo srca je kapnuo negde i ostao...deo mog srca...nisam vise decak ali,za trenutak mi se sve vratilo..i rastuzilo me.
Sutra je novi dan,sutra cu biti drugaciji...sada samo zelim da padne mrak...ili kisa...da se ne vide suze i na mom licu....

 
Σχόλια
zamorano 09.01.2017

...i ja sam divan Vera...)))

aleksandra 09.01.2017

*OK* *HI*

zamorano 10.01.2017

hahahah...Magice,navikao sam tako i jbg...

rajko 10.01.2017

u danasnje vreme vise mi lici na utopiju , prica

zamorano zamorano 10.01.2017

Rajko...istina od slova do slova...jedino sam mozda ono sa ovcama preterao...)))

zamorano 10.01.2017

Rajko...istina od slova do slova...jedino sam mozda ono sa ovcama preterao...)))

Blog
Τα blogs ενημερώνονται κάθε 5 λεπτά