Doći ću
nekog zelenog dana
kada poželiš
sunce da dodirneš,
kada se iz sna probudiš,
kada bez mene
ne budeš mogao
plavu liniju na horizontu
da pogodiš
niti da poljubiš zarudelo jutro.
Doći ću
kada noći počnu na juče da liče
na čašu rakije
u krušku preobučenu,
na letnje šaputanje, priče
i zvezdu
kroz oko provučenu,
kada Dunav zatreperi
pod senkom Meseca,
kada nebo sustigne
jato crvenih ptica
Doći ću
kada sunce poljubiš
i kišu posrebriš
kada dugu u oko staviš,
na oblake zaboraviš,
kada se iz noći izvučeš
vreme provučeš
kroz peščane sate
kada odlučiš da se u oku mom kupaš
odeven u mirise i sokove slatke.
Doći ću
kada zmiju iz
krošnje oteraš
kada joj zube povadiš
i košulju skineš
otrov iz nje iscediš.
Tada ću ti u oko uploviti
usne na usne prisloniti
pustititi želje medene
da s ramena klize
sve do izmedju nogu
i čekati, čekati dlanove
da se sa snovima sjedine
...izlazak misli...iz duše.......