Oko mene lipe, ginko i platani. Brzava usahta, sve je puno sete. Samo dva gavrana, na istočnoj strani. Pozdravljaju jutro, tišinu remete. Hrastovi visoki streme u visine. Borovi blistaju u jutarnjem sjaju. Dođoh jutros ovde, da me želja mine. Da mi nešto lepo opet ispričaju. Al' ovog puta je puta priča izostala. A umesto priče sred ovoga luga, dok odlazim, za mnom tišina ostala, da dočeka suton, svog jedinog druga. Uskoro će jesen lišćem da okiti. Vetar sa Karpata počeće da briše. Ne znam dal' ću opet u prilici biti da tu čaroliju vidim ikad više?
Prelepo opisano. Cak i kad prica izostane trenutak carolije, ostaje u secanju. Ljubim.
Hvala Sneki to je park u mom mestu.Da sećanja ne blede.Cmokić
*THUMBS UP* *ROSE*
Hvala puno Gagi.
Svaki trenutak je čarolija i treba ga iskoristiti!
Da da!!!