Ex Ponto
Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša
jutarnja, ali u naš život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko
vaših bijelih tjelesa pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i
pada strmoglavce.
Ta mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i
kad sve umukne, vaš je glas još u bilu krvi moje. S čega‚se mudračeve
oči mute i svetačke usne blijede?
Ženo, što ne možemo da te jasno
vidimo kao pračovjek ženku na suncu, nego si postala strašna vizija i
otrov krvi naše, pa bježimo pred tobom, i dok mislimo da si daleko, ti
bdiješ u našim mislima, i dok hoćemo da te u radu zaboravimo - gle! - na
svim našim djelima tanke vijugaju linije, tragovi tvojih nevidljivih
prsta.
Šta znači talasava linija vašeg tijela? I ta nijema, bijela,
raspjevana ljepota koju nemirno lovimo kao djeca leptira, a ona nam,
naizmjenice, ili zadaje bol ili se pretvara u gorčinu?
Žene, u očima
vašim sja ulomak jednog ljepšeg neba koje je sjalo nad srećnijim
stvorovima no što smo mi i za neke strahovite kataklizme prsto u parčad.
Ivo Andrić
(1891-1976)
Odlican izbor! (y)