Hoće mi se da živim pa makar i protiv logike. Neka i ne vjerujem u poredak stvari na ovom svijetu, ipak su mi mili ljepljivi listići u proljeće, koji se tek razvijaju; milo mi je plavo nebo; mio mi je po neki čovjek, koga po neki put; hoćeš li mi vjerovati? – ni sam ne znam zašto zavolim; mio mi je po neki velik i plemenit postupak ljudski, u koji je čovjek već odavno prestao vjerovati, ali ga ipak po staroj navici srcem uvažava.
Ama, našto da se pozna to đavolsko dobro i zlo kad toliko staje? Pa vaskoliki svijet poznanja ne vrijedi one suzice djetenceta. I ako su patnje dječije otišle na popunjavanje one sume patnji koja je bila neophodna da se plati ta istina – onda tvrdim unaprijed da sva ta istina ne vrijedi te cijene! Suviše skupo cijene tu harmoniju, nije za naš džep da platimo toliku ulaznicu.
Vidite, gospodo, razum je dobra stvar, to je neosporno, ali razum je ipak samo razum i zadovoljava samo razumske čovjekove sposobnosti – a htijenje je izraz cijelog života, to jest cijelog čovjekovog života, zajedno sa razumom i svim ostalim češkanjem.
hvala opet...plavušo :)))