Gledam kroz prozor i slušam tiho rominjanje kiše. Po
tko zna koji put se pitam zašto? Čime sam zaslužila tvoju hladnoću, tvoj
pogled pun gađenja, mržnje? Zar sam pogriješila u tome što sam se zaljubila?
Napustio si me, uništio moje djetinje snove, moju nadu. Bez riječi si otišao
iz mog života, otišao zauvijek! Više nemam snage ni plakati, samo tupo gledam
u prazno. Glava mi je preteška i za razmišljanje…volim te, ali to ti ništa ne
znači! Je li možda druga cura ušla u tvoj život? Podnijela bih i to, samo
kada bi mi ti to rekao. Ne shvaćam zašto me izbjegavaš…Jesi li samo kukavica
koja se boji izreći svoje misli, svoje osjećaje? Ako se tvoja ljubav
istopila, bilo bi pošteno da mi to sam kažeš. Hm…ja moram iz tvojih pogleda,
iz priča koje kruže shvatiti zašto si me ostavio…Znam da sreća ne traje
zauvijek, ali zar sam zaslužila sve ovo? Zbog tebe sam se odrekla svih
prijatelja, svih svojih navika, posvetila sam se samo tebi. Očito ti to nije
bilo dovoljno. Kako da sad steknem ponovo povjerenje u ljude…kako da povratim
stara prijateljstva? Napustila sam ljude koji su mi značili sve u životu,
zbog tebe, zbog tvoje pretjerane ljubomore, opsesije. Ali pokušala sam te
shvatiti, nadala sam se da me voliš, da zbog ljubavi tražiš da budem samo
tvoja. Shvaćam da me zapravo nisi nikad volio, htio si me samo za sebe. A ja?
Vjerovala sam u tvoju ljubav…živjela u mašti. Mislila sam da će moja sreća
trajati zauvijek. A kako da sad nastavim dalje, prijeđem preko svega,
zaboravim te? Hm…ne mogu…još uvijek živim u nadi da ćeš mi se vratiti,
spremna sam ponovo biti samo tvoja. Ali ti toga nisi vrijedan. Zadao si mi
toliko boli, slomio mi srce, a ja nemam dovoljno snage da nastavim dalje.
Hoću li ikada moći zaboraviti tvoje dodire, tvoje usne? Nadam se, ali
sumnjam. I sad, nakon svega, jedino što od tebe tražim je objašnjenje. Možda
je i to previše. Ponio si se kao najveća kukavica ostavivši me bez riječi,
jednostavno si otišao. Znam da ću te jednom zaboraviti, biti sretna i
zadovoljna, ali ti ćeš se poput orkana obrušiti ponovo na mene i srušiti moj
idiličan svijet. Hm…jednom kada sve ovo bude daleko iza mene, sjetit ću se
vlastite naivnosti, ljubavi koju osjećam prema tebi, i pomisliti što sam u
tebi uopće vidjela. Zašto sam ti dopustila da me upropastiš? Možda budem u
sretnoj vezi ispunjenoj obostranom, iskrenom ljubavlju, i sjetim te se sa
smiješkom na licu želeći ti svu sreću. Možda u nekom drugom svijetu, svijetu
bez bola i patnje!