24.09.2012
41, Podgorica, Μαυροβούνιο
Stojim predana sudbini i nepreglednim putem leprsam zahvalna i svoja...Pod trepavicama mi cuci hrabrost koju vezem obecanjima i uspomenama proteklih sati...
I kad mesecina oboji moje vreme, letim mislima kroz zimske snegove i ususkana u toplini osmeha prkosim i najmanjem zvuku bola...
I kad popucaju kesteni , i put prekrije mnagla stopa, i dalje sviram sonatu uzdaha i plesem na vetru srece ... po prvi put sigurna u odlazak ... po prvi put opijena cekam ono sutra koje znam da ce doci....
15 views
Znas u cemu je fazon sa recima koje ti ispisujes? Sto ja svaki, ali bas svaki put mogu da te zamislim, odnosno vidim, kao da u tom trenutku stojis predamnom! Igrajuci i plesuci na vetru srece, iza tebe ostaju reci, ispadaju iz tvoje haljine, tvoje kose, ruku, ociju.... Srecan je onaj koji ume da ih prati!
tek sada vidim ovo :) ....hvala ti puno....grlim te...