Odricanje

Ne znaš ti kako je to
vaditi iz očiju tvojih trnje
koje su ti bacali mangupi
svih onih godina gladnih pasa
koji su na ulici tvoje ime lajali,
i kupiti od moje duše ostatke, prnje
bez ijednog dignutog glasa,
dok su ljudi iznad mene gordo stajali.

Moji prsti,
moji umetnički prsti,
sa kojima sam stvarao svetove,
sa kojima sam razgrtao smetove,
tvog previše zaledjenog sveta
sad su suviše kruti, čvrsti,
zgrčeni ko majka na zimi,sa dva deteta,
jedne priče čije ime ne pamtim.

Ne znaš ti kako je to,
postojati, a ne postojati,
disati, a ne disati,
i pisati,besomučno pisati,
noćima i danima samo pisati
o najgorim lažima ,
o osmehu tvom koji me u snu prati,
ko neposlušnog sina brižljiva mati
kad se na put neizvesni sprema,
o danu što se za tobom zlati
o nagradi koju neću nikad dočekati,
o svemu onom čega medju nama nema.

I to sve zbog tvoje neverice.  

Μου αρέσει! 1