TETKA ŠARMERKA (1)
56, Novi Sad, Σερβία

TETKA ŠARMERKA

C/P

Prvi čin:

Scena br. 1:

Mala (plače): Seko, plašim se.

Velika (širi svoje krupne oči, zabacuje vatrenocrvene kovrdže i sa dobroćudnim ironičnim osmehom kaže): Ma nemoj? Ti se plašiš? Otkud to? Ti se nikad ničeg nisi plašila.

Mala: Kako to misliš? Pa ja se celog života nečega plašim. Zato sam i „skrenula“.

Seka: Dobro jutro, Kolombo! Dobro, da čujem, čega se sad plašiš?

Mala: Plašim se da nisam dobila rak.

Velika. Kako to misliš, dobila si rak? Pa ti si Rak.

Mala (razrogači oči): Pa jesam.

Velika (otpija kafu i uvlači dim tanke damske cigarete): Pa onda?

Mala: Ali ja mislim na bolest.

Velika: Pa kad si hipohondar.

Mala (klima glavom): Jesam, seko. Kako sam besna na sebe!

Velika: A, sad si besna?

Mala: Znaš ti moj bes. Uvek tih i usmeren samo prema sebi. Ja kad viknem, to svi zapamte kao da je ne znam šta bilo. Treba da odem u neku teretanu i dobro izudaram neki džak. Ili da se popnem na neku planinu i izvičem se iz sveg glasa, dok mi sunce bije u Sirće Facu.

Velika: Pa što to ne uradiš?

Mala: Pa hoću, ali za džak treba platiti, a za planinu mi je još zima i zaduvavam se strašno kad idem uzbrdo. Bojim se da nije srce ili štitna žlezda.

Velika: Zašto se odjednom toliko plašiš smrti?

Mala (krupnih istih precrnih očiju koje se pune suzama): Zato što ti otišla.

Velika (uvlači dim duboko u pluća i pravi kolutove kad ga izbacuje): Nisam ja otišla, vidiš li me?

Mala: Ne.

Velika: Kako me ne vidiš, jesi li sad i ćorava?

Mala (smeje se): Jesam.

Velika: Otkad to?

Mala: Od pre par godina. Imam super naočari za čitanje. Izabrala sam ih bez tebe, sa onim divnim Zekom sa čijim je tastom Mama menjala jedan od svojih Brloga. Baš sam juče bila kod njega, setio me se. Dobro je, dobio je u međuvremenu i ćerkicu. Srela sam drugaricu iz Logora, hoće da kupi još jedne naočari, pa smo ih sve troje birali. Divna žena, bile smo jako dobre. Bez Puža je kao i ja, ima velikog sina, voli cveće, poklonila sam joj jedno kad se ona moja Cvetna Majka porađala sa jednim od svoja četiri deteta. Jedno dete je ostalo u Logoru kod Crnog, Crni ga pazi, dotura mu hranu i u dobrom je stanju, videla sam ga pre neki dan. I Frenklin je divan, a palma izgleda kao na moru. Kad se uđe u moju bivšu Spavaonicu, utisak je predivan. Crni ga maže „losionom“ koji sam mu dala kad sam bežala iz Logora. Jedino što nema mlade, pa mi se čini da je muško. Ta koleginica i ja se znamo dvadeset godina. Ona je sad na „klupi“, nisu hteli da joj daju pare. Malo sam glumila tebe i pomagala joj u biranju. Razmenile smo telefone, prošetaćemo se kad dođe malo lepše vreme. Sa dosta ljudi sam se dogovorila za šetnju, što je dobro. Obožavam te naočare i mislim da super izgledam kad ih stavim. Kao stroga nastavnica, što bih i bila da neko hoće da me uzme da mu nekoga nešto učim. Bila bih kao Ćale, sa prolaznošću sto odsto. Samo mi treba taj Prvi Djak, sunce mu žarko. Ni sa tobom ne bih izabrala bolje naočari. Pa pokazala sam ti ih, sećaš se.

Velika: Jesi, da, sad se sećam. Ali nisi potpuno slepa?

Mala (krsti se): Naravno da nisam, pobogu, Sekana.

Velika (namiguje joj i smeši se): Pa kako me onda ne vidiš? Hoćeš li da me opipaš?

Mala: Nemoj preterivati.

Velika (unosi joj se u facu): Hajde, dođi. Hoćeš li da ti Sekana lupi jednu vaspitnu?

Mala: Nije smešno. Znaš da ne možeš da me udariš. Više nikad me nećeš udariti. Da bar možeš, istrpela bih šamarčinu da mi se ceo svet zavrti!

Velika: Jesi li sigurna?

Mala: Obe znamo da jesam. Kažem ti, nije smešno.

Velika: Hoćeš li da ti ispričam jedan vic?

Mala (širi krupne oči, pljeska dlanovima kao malo dete i smeje se): Hoću, Sekana! Ne jedan, nego sto jedan! Ali da mi ga odglumiš kao što uvek glumiš fazone.

Velika: Znaš li onaj za svinje i Bosanca?

Mala: Pobogu, Sekana, za koga ti mene smatraš? Pa to je jedan od pet viceva koje znam napamet i čak ga malo i ja glumim. Zna ga čak i moj Mačak.

Velika (okreće se prema publici i pita): Ima li neko od vas da ne zna vic o Svinjama i Bosancu?

Publika: Ima, ima! Hoćemo da ga čujemo!

Velika: Od koje od nas hoćete da ga čujete?

Publika: Od Male.

Velika (pravi se da je ljuta i uvređena): A što od Male?

Publika: Zato što je lepša od tebe.

Nastaviće se ako vam se dopada...


 
Σχόλια
vidoje 21.07.2013

Neke stvari se jako tesko prebole, a tek ljudi...

goran0808 21.07.2013

nedopada mi se!!

unans67 unans67 22.07.2013

Ne mora svima da se dopada.

aleksandra 22.07.2013

Neke stvari je tesko preboleti.....

vld 22.07.2013

*HI* *HI* *HI*

Dragan 03.09.2013

Vreme leci sve...

unans67 unans67 29.08.2018

Sada je malo lakše, ali kad mi dođe, ja se dobro isplačem, obrisem suze i bude mi lakse na duši.

Blog
Τα blogs ενημερώνονται κάθε 5 λεπτά