Gledam
zeleno drveće
i ruže kao krv crvene
Gledam ih kako cvatu
za tebe i mene
i pomislim tada:
DIVAN LI JE OVAJ SVET!
Gledam azurna nebesa
i bele, najbelje oblake
blagosloveni beli dan
i tamnu noćcu svetu
i opet pomislim tada:
divan li je ovaj svet!
Prelepe
dugine boje
tako čarobne na nebu
odražavaju se na licima
ljudi koji prolaze
vidim ljude kako se pozdravljaju
stiskom ruke
govoreći u
stvari:
VOLIM TE
Slušam kako bebe plaču
gledam ih kako rastu
oni će naučiti mnogo više
no što ću ja ikada znati
i pomisliće tada:
DIVAN LI JE…
Ima li mesta za Biljanu?
Četvrtak je bio.
PESMA ZA DIJETALCI
„Krkenzi grapefrut za dobar jutar,
jes, aj krk!
Jedenzi jabučice sve do podne,
Jes, aj jed!
Veslamo po prazna supa everi dej,
Jes, veslamo!
Glocenzi beli lukac eni tajm,
Jes, aj gloc!
Ručenzi integriža pomalo,
Jes, aj ruč!
Šljokenzi trava čaj naiskap,
Jes, aj šljok!
Vučenzi uz stepenice everi najt,
Jes, aj vuč!
Mučenzi svoje telo kod joga Latice,
Jes, aj muč!
Skačenzi pilates kod Svitlane,
Jes, aj skač!
Pijenzi po malo Elikisiri Mladosti,
Jes, aj pij!
Jedeš malo, skidaš salo,
Meriš šta ti j' ostalo!
A uz to će me pomognu moji drugari…
I want to know where my place is
what is my duty on this planet
where is written what I should do
where am I
I want to know where my smile rises
and where the powers in my soul are
and where are the real depths of my being
the depths which will give itself to my lips forever
I want to know what my hands know how to make
who to make happy who to help
what kind of beauty they can create
how they can make…
Ovaj dan je počeo, uobičajeno.
Juče je bila Sveta Petka.
Poštovani, gospodine Piraterija,
IGOROVI KLIKERI (2)
Starica je polagano šetala svojim rodnim gradom, gradom svog čarobnog detinjstva, razuzdane mladosti, zrelog doba punog tuge i bola i starosti koju je nosila kao krst, u crnom kaputu sa ogromnom kapuljačom, sa crnom kapom kojom je bezuspešno pokušavala da skrije dugu, valovitu, još gustu sedu kosu sa ponekim prelepim devojačkim uvojkom. Skrivala se što je bolje mogla: od sebe, od ljudi, od svoje nesrećne sudbine. Dok je polako koračala, gledala je stalno u svoje spore, tihe, nesigurne korake. Tek bi s vremena na vreme podigla svoje oči, a onda ih brzinom munje spuštala ponovo prema…
A šta je danas bilo?