Stepski vuk je, dakle, imao dvije prirode, covjecju i vucju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa narocito ni rijetko. Nailazilo se vec na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta psece, lisicije, riblje ili zmijsko, ne osjecajuci zbog toga narocitih teškoca. Kod tih ljudi, eto, covjek i lisica ili covjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseci jedno drugom bol, cak i pomažuci jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam covjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukcije, u njemu covjek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, vec su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i niciji nije lak.

Lubię to! 1