Život budnim očima prati svoju prolaznost,
varkama i spletkama čini slobodu u svom dubokom čekanju.
Među čudljivim utočišće,zlatnom krunom blagoslovljeno,
ostavljeno
prerezanom odsutnošću u putu jeke glasova iščezle duše u svom
ćutanju.
Večnost što presijava nad odsjajom u suznim kapima crne tmine,
daleki valovi u spokojnim slapovima nesanice, ljubljenim večernjim
satima,
pijane i ostavljene u bludnim očima lagano umire u vrelu svoje
nesreće.
U dalekom čekanju , mrtvom snivanju među slatkim ružama lomi
jadnike,
zatvoreni čekanjem uz molitvu krvavim ranama golim koracima bez
tragova
i njihovih postojanja, tužnim senkama uz opomenu svog nadolazećeg
kraja nad sobom.
Pašlaik nav neviena komentāra
Atstāj komentāru, un uzsāc diskusiju!