StefanNikola's blog
Noć je, hladna, kišna...
Sanjam težinu
tvoje mokre kose
na dlanovima, prstima.
Noć je, hladna, kišna...
Osjećam toplinu
tvojih promrzlih usana
na licu, vratu.
Noć je, hladna, kišna...
Drhtim... Trag tvojih
dlanova na ramenima
ne umire.
Noć je, hladna, kišna...
Kao nikad grije
neizgovoreno -
ljubi me...
Pišem pjesme ponekad samo radi jednog stiha koji mi se danima vrzma između ušiju. Ponekad je to i cijela strofa. Volim sonet, jer je "zadana" forma... Volim poeziju radi poezije, i umjetnost radi umjetnosti.
Bulaznim, kao po običaju, kad nemam šta da radim, osim da do iznemoglosti taksiram da bih se održao "živim"...
Dakle, dobar dan, Svijete, gdje god bio...
_____________________________________________________
Previše puta u životu su mi rekli da sam "dobar čovjek". To je pleonazam, jer ako čovjek zvuči gordo, i ako biti čovjek nosi ponos, po definiciji kad za nekog kažemo da je čovjek podrazumijeva se dobrota.
Da, postoje trenuci kad…
Mi nemamo prošlost, niti sadašnjost. Zato nemamo budućnost. Naša
sadašnjost su naši razgovori prepuni smijeha, i ponekad one neprebolne
tuge jer se ne ljubimo. Priznaj, sve što želiš je da me zagrliš,
poljubiš, i da tada vrijeme stane. A vrijeme staje smrću. Ipak, nema
Vaskrsenja bez Smrti, niti Smijeha bez Suza... Ne bih ja da umrem za
tebe, ja bih da živim za tebe. Valjda radi toga lagano odumirem u nekim
lažnim snovima o savršenstvu.
I nikad nećeš biti nečija ovako kako si moja. A ja ću ostati blijed, nedorečen, jer nisam tvoj onako kako oboje želimo.
Istina u…
Naiđe mi ponekad želja za ponosom. Nasmijem se toj šaljivoj ideji. Ko je
bitan, taj i cijeni. Ti daju ponos nama. Izabrali su nas, ovakve, nesavršene,
dajući nam savršenstvo. Sve vrste ponosa koje dolaze od ega, skoro i da
prezirem. Uništile su toliko ljepote koliko ni sve atomske bombe ovog svijeta
ne mogu, niti će moći. Čovjek - kako to asocira na glupost.
Pjevao bih ti o pticama, tačnije orlovima i sokolovima. O lovcima, oštrog vida, čvrstih kandža... O tim velelepnim predatorima koji biraju. Da su i dalje pećinska vremena znam - ukrao bih te od svih, odnio u našu…
Čuh juče da je sve u životu prostitucija. Kao "indikator" da li nešto
treba uraditi, ili ne, potrebno je, valjda tačno, odgovoriti na pitanje -
Zašto to radim? Ne znam radi čega mi je prva asocijacija bila - Jedite
govna, milijarde muva mora da su u pravu!
Nevoljno sam postao
posmatrač života, bez prava na mišljenje. Tačnije saopštavanje
mišljenja. Najgore je što sam izgubio i volju da ga saopštavam. Polako
postajem biljka, neka pustinjska, koju kad god ljudi vide ostaju zabezeknuti - Kako uopšte uspijeva okružena pijeskom?
Primičem se, definitivno, dnu, mulju. Očekujem da nezaposlenost
proizvede beskućnost. Jedino što će…