Nikola's blog
36, Doboj, Βοσνία-Ερζεγοβίνη
24.01.2014
Ja se duboko izvinjavam što moji blogovi nisu ispunjeni srećom,
radošću i šarolikim avanturama, jedino šta ja imam da podijelim
sa svijetom jeste nesrećna patnja i bol, i želja da se pronađe
osoba koja će iste da odstrani, jer ja sam to jednostavno ne mogu.
Petak je uveče, kao i obično prolazim gradom ne zato što želim
nego zato što moram, vraćam radne kolege kući poslije završenog
radnog dana. Oni su vjerovatno jedini sa kojima uopšte i mogu da
pričam, ali priča je uvijek o poslu, a to slabo da pomaže mome stanju.
A svi su oni dvostruko stariji od mene, pa šta ja imam sa njima da…
06.02.2015
Otkako za sebe znam, tražim te uzduž i poprijeko, ali te nikako ne mogu pronaći. Potragu sam otpočeo davno, još u vremenu kada sam počinjao da savladavam svoje prve pisane riječi precrtavajući ih iz školskog bukvara, u vremenu kada je svakom drugome ta potraga bila samo tema za ismijavanje. Već u to doba postao sam svjestan samoće koja će me tokom godina polako progutati.
Bilo je nekoliko prilika kada sam te ugledao u licima drugih djevojaka koje su mi privlačile naročitu pažnju, možda najviše zato što su igrom slučaja bile primorane da svakodnevno borave u mom prisustvu, u školskoj klupi nedaleko…
21.01.2014
Prošlo je već i više od pola godine otkako me proganjaju
noćne more. No ovo nisu one uobičajene noćne more koje
te rijetko zadese, ovo su karakteristični događaji koji se
konstantno ponavljaju maltene jednakim redoslijedom.
Sve uglavnom počne mirno, kao što to inače i bude, kad
uopšte nisam ni svjestan da je san, obično radim nešto
oko kuće ili sam dole u firmi, sve u svemu sa punim rukama
posla kao i inače. A onda valjda kao da se nešto desi pa svi
oko mene jednostavno nestanu, ostanem sam svoj.
Isprva to nisam mnogo primjećivao, jer sam navikao da budem
sam maltene po svakom pitanju, ali kasnije sam shvatio…
17.01.2014
Poslije ko zna već čega, naveo je put i mene do Karika.
Ironija je prava što mi je "online život" aktivniji od onoga
kojeg provodim "offline", ali šta ćeš, vjerovatno nisam
jedini na svijetu sa ovim problemom, vjerovatno će se
negdje pojaviti neko sličan meni.
Jer samo oni koji su bili u situacijama sličnim mojoj ili
su upravo sada u njima mogu u potpunosti da razumiju
moj trenutni mentalitet.
Ne treba meni ljubav zdravo za gotovo, i iskreno ni ne
očekujem ni od koga da mi to tako pruži. Meni u životu
slabo da je išta došlo samo od sebe, a i ono šta je došlo,
plaćeno je više ili manje…